Pročitajte pismo našeg župnika koji ovog ljeta odlazi na novu službu.
Dragi moji župljani, dragi mladi prijatelji, dragi hodočasnici Mariji Pomoćnici!
Od srca Vas sve pozdravljam ovim pismom, koje pišem s osjećajem duboke zahvalnosti, ali i s pokojom suzom u oku. Kako sam već najavio 31. svibnja na svetim misama, moji su mi poglavari namijenili novu službu. Moja nova poslušnost vodi me u Torino, u Italiju, gdje ću preuzeti odgovornu i lijepu dužnost odgajatelja u novicijatu.
Kada mi redovnici govorimo o poslušnosti, često se misli da je to samo izvršavanje naredbi. No, ona je puno više od toga. Poslušnost je čin potpunog povjerenja u Boga. To znači staviti svoje planove i želje sa strane, staviti ruku u Božju ruku i reći: “Evo me, pošalji me kamo misliš da sam najpotrebniji.” Ipak, ljudski gledano, moram vam priznati – bilo mi je izuzetno teško prihvatiti ovu odluku i reći to novo “Da” svojim poglavarima. Teško je jer mi je ovdje s Vama predivno. Ovdje sam okružen živom crkvom, ljudima koji istinski svjedoče vjeru, predivnim mladima i obiteljima koje rađaju i ljube život. Moje je srce duboko ukorijenjeno u ovu župu. Upravo sam u našoj crkvi Marije Pomoćnice, dana 11. rujna 2011. godine rekao Bogu svoj doživotni “Da” kao salezijanac, „Uči da budeš voljen“, a 29. lipnja 2013. na ovom sam istom mjestu zaređen za svećenika, „raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku“.
Toliko me uspomena i milosti veže uz ovo mjesto! No, siguran sam da me naša Nebeska Majka, Marija Pomoćnica, ne ostavlja. Ona me prati svojom majčinskom ljubavlju na svakom koraku, dajući mi snagu da i u Torinu budem velikodušan i vjeran sin u svom poslanju, kao salezijanac svećenik.
Moje veliko HVALA svakome od Vas
Želim Vam reći jedno veliko, neizmjerno hvala. Hvala Vam što ste svojim molitvama natapali ovaj naš zajednički prostor, čuvajući u njemu svježinu, radost svetosti i vjernost Bogu.
Hvala Vam na svakom daru i svakoj žrtvi koju ste ugradili u našu župu i zajednicu. Vaša materijalna i duhovna darežljivost utkana je u obnovu ove crkve, koja svojom ljepotom danas svjedoči o radosti vjere. Hvala Vam što ste uvijek imali otvoreno srce i dlan za naše mlade, omogućujući im da njihovo služenje u Oratoriju bude bezbrižno i velikodušno.
Od sveg srca hvala:
Našim ministrantima, čitačima, pjevačima i sviračima – što ste svaku misu činili komadićem neba na zemlji.
Voditeljima skupina u Oratoriju – na vašem vremenu, strpljenju i ljubavi prema djeci i mladima.
Molitvenim zajednicama, Udruženju Marije Pomoćnice (ADMA) i Salezijancima suradnicima – što ste bili duhovni stupovi ove župe.
Misijskoj skupini, našem Caritasu i župnim vijećima – što ste kroz nesebično darivanje i rad činili da naša župa bude prepoznatljiva, topla i privlačna oaza za rast u vjeri.
Hvala Vam što ste me prihvatili, što ste me pratili i što ste mi dopustili da budem vaš pastir i prijatelj. Iako odlazim u Don Boscov Torino, vi ostajete u mojim molitvama i mom srcu. Molim vas, čuvajte i dalje tu radost i obiteljsko ozračje, koje imate i ne zaboravite moliti za mene i moje novake u novicijatu.
Neka Vas sve blagoslovi svemogući Bog, a Marija Pomoćnica neka uvijek bdije nad vašim obiteljima!
S ljubavlju i molitvom,
Vaš prijatelj i župnik don Danijel